Stevan Dojčinović: Zašto je tužilaštvo proveravalo Šarićeve a ne proverava Belivukove navode?

Urednik Mreže za istraživanje kriminala i korupcije (Krik) Stevan Dojčinović kaže da je Veljko Belivuk najvjerovatnije izgubio veze koje je imao u policiji Srbije, i da će ovog puta teško izbjeći pravdu, kako je činio ranije. No, za Dojčinovića je pravo pitanje da li će Srbija osim Belivuka procesuirati i one koji su Belivuku pomagali u činjenju krivičnih djela, a dolaze iz politike i policije.

Uhapšen u februaru u velikoj policijskoj akciji, osumnjičen za najteža krivična djela, uključujući i brutalna ubistva, Belivuk je uz odbacivanja optužbe istražiteljima rekao da je od njega neke usluge tražio sam srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i njegovi najbliži suradnici. Belivuk tvrdi da je vlast od njega tražila više usluga: da se na Partizanovim tribinama ne skandiraju parole protiv predsjednika, da zastrašuje one koji su organizirali proteste protiv vlade, da spriječi huliganske incidente na Paradi ponosa, ali i da izvrši pritisak na taksiste da otkažu proteste protiv aplikacije za prijevoz KarGo.

Srbijanski predsjednik negirao je da se ikada vidio, sastajao ili na bilo koji način razgovarao sa članovima grupe Veljka Belivuka i da je spreman da o tome govori pred svim nadležnim organima ili čak i javno da se podvrgne poligrafu.

U međuvremenu, provladini tabloidi u Srbiji danima vode kampanju protiv Krika, [redakcije koja je objavila dio Belivukovog iskaza u kojem spominje njegove navodne veze sa srbijanskim političkim vrhom], optužujući novinare da su “dio Belivikove kriminalne organizacije”, i da pokušavaju sa vlasti svrgnuti srbijanskog predsjednika. Dojčinović kaže da se protiv kampanje provladinih tabloida u Srbiji praktično nemoguće boriti.

Kako je došlo do toga da je već danima u fokusu vaša redakcija, uključujući optužbe da rušite predsjednika Vučića, a da se javnost ne bavi činjenom da je Veljko Belivuk istražiteljima govorio o kontaktima sa predsjednikom i njegovim saradnicima?

– To je jedan klasičan način kako se skreće fokus sa priče. To uvek radi vlast i njihovi mediji – bave se time ko je objavio, počinju da dovode u pitanje to što smo objavili kako bi se što manje pričalo o onom što smo objavili, i na taj način pobjegli od same priče.

Je li vam poznato da li tužilaštvo u ovom trenutku provjerava informacije koje im je dao Belivuk u vezi njegovih navodnih kontakata sa vrhom države?

Da je Belivuk rekao da je radio sa opozicijom, tužilaštvo bi verovatno već počelo da saslušava opozicone političare

– Koliko znam, tužilaštvo ne proverava te navode, i pitanje je da li će to uopće uraditi. Sve što je on [Belivuk] rekao je u startu diskvalifikovano, s obzirom da je kriminalac u pitanju, ali tu i vidimo kako selektivno funkcioniše tužilaštvo u Srbiji. Imali smo slučaj kada je Darko Šarić, narkobos kome se sudi u Srbiji, u jednoj od svojih odbrana imenovao i rekao da je nekom policajcu koji ga je hapsio dao novac. Šarić nije imao dokaz za to, ali pošto taj policajac nekako nije odgovarao vlastima, nije bio čovek ovog režima, formiran je specijalni tim koji je istraživao svaki navod Šarića; ispitivao tog policajca, stavljao ga na poligraf… Sada imamo drugačiji situaciju – naravno, ne kažemo da je tačno to što je Belivuk rekao [za Vučića], ali je tužilaštvo dužno da proveri sve navode. Mislim da ovog puta to neće uraditi zato što je [Belivuk] napao predsednika. Tužilaštvo funkcioniše u Srbiji na način da odlučuje od slučaja do slučaja. Da je Belivuk rekao da je radio sa opozicijom, tužilaštvo bi verovatno već počelo da saslušava opozicone političare.

Jeste li imali dileme kod objavljivanja dijela Belivukovog iskaza? Kako ste uopće mogli biti sigurni da je iskaz autentičan, ne ulazeći u to da li uhapšeni Belivuk govori istinu ili ne?

Dokument na koji se pozivamo je zvaničan dokument, transkript sa saslušanja, dokument koji ima svoj delovodni broj, koji će biti deo dokaznog materijala na suđenju

– Nismo imali dilemu oko toga da li da objavimo dio iskaza, jer je u pitanju interes javnosti. A dokument na koji se pozivamo je zvaničan dokument, transkript sa saslušanja, dokument koji ima svoj delovodni broj, koji će biti deo dokaznog materijala na suđenju. Više je bilo dileme oko toga na koji način napisati tekst, a da nećemo u tom tekstu praktično stati iza tog što je Belivuk rekao. Belivuku se u svakom slučaju ne može vjerovati do kraja.

O ovom slučaju se dosta govori u javnosti, vlast u tabloidima objavljuje sve dokaze iz ovog slučaja koje skupe, tako da je ovo bio samo jedan element koji je falio.

Mi nismo objavili uvrede koje je Belivuk iznosio na račun nekih političara, ali za odnose sa vlastima za koje on tvrdi da je imao, i usluge koje im je činio, zaključili smo da je od interesa za javnost da se to objavi. Sada je na vlastima da to objasne, i na tužilaštvu da utvrdi šta je od toga istina.

Kako objašnjavate potrebu predsjednika Vučića i ministra Vulina da prikazuju slike iskasapljenih tijela mladića, što pripisuju Belivukovoj grupi, u udarnim terminima na televizijama sa nacionalnom frekvencijom Srbije?

– Zato što su znali da ćemo mi objaviti [Belivukov iskaz]. Plašeći se toga, izašli su sa svim tim osakaćenim telima da bi građanima objasnili ko je Belivuk, koliko je on loš, i da građani manje vjeruju onome što on priča. Mada, mi smo u samom uvodu teksta objasnili za koja krivična dela se Belivuk tereti. Ljudima je jasno ko je on.

Predsjednica Savjeta Regulatornog tijela za elektronske medije Olivera Zekić kaže da su fotografije edukativnog karaktera.

– To je potpuno bizarno. To samo pokazuje da u Srbiji nema institucije ili regulatornog tela koje može da kontroliše te stvari. Tim fotografijama Belivuka nisu razotkrili, o njemu se znalo i ranije – okoreli kriminalac, vođa jedne navijačke grupe koji je umešan u različita krivična dela: šverc droge, ubistva, nasilje… Dakle, javnost nije imala pogrešno mišljenje o Belivuku, pa da su oni sada želeli pokazati da on nije svetac nego ubica. O Beliviku smo znali od ranije.

Kakav je trenutno položaj vaših kolega iz Krika i vas u Srbiji? Osjećate li se ugroženo?

Ne postoji mehanizam kojim biste se odbranili od kampanje tabloida. Možete ih tužiti, ta suđenja traju po dve ili tri godine, sud će vam u najboljem slučaju dosuditi odštetu do 1.000 evra, često ni toliko

– Na naslovnicama tabloida objavili su mašinu za koju se sumnja da je Belivukova grupa koristila da melje ljude, a onda su preko te mašine kao zalepili logo Krika. Na taj način stavljaju nas u kontekst da smo mi neki saradnici, pomagači te ubilačke bande. To je ono sa čime se nosimo. Mi trenutno jesmo pod najvećim pritiskom, ali mnogi nezavisni mediji u Srbiji su također pod pritiskom. I ne postoji mehanizam kojim biste se odbranili od te kampanje tabloida. Možete ih tužiti, ta suđenja traju po dve ili tri godine, sud će vam u najboljem slučaju dosuditi odštetu do 1.000 evra, često ni toliko. To nije iznos koji može da zadovolji žrtve tabloidine kampanje, niti je iznos koji na njih može da utiče. U Srbiji jednostavno ne postoji način da se branite od tabloida, možete samo trpjeti.

(Al DŽazira)